Evo, dva dana su prošla kako sam sa svojim divnim komšijama iz mojMarkettrgovine dogovorila da pišem ovaj blog i čitavom gradu (a kažu mi da sajt posjećuju i oni van Banje Luke) otvorim dušu i kažem kako sam odlučila da podvučem crtu i uradim nešto dobro za sebe.
Mislite da to nije bitno? Pa bitno je. Svakog dana, svi živi odlučuju da učine nešto za sebe pa neki uspiju, a neki ne uspiju. E, tako sam i ja – cijeloga života govore mi: „Trči, Mima, trči“, a ja nikako da ih poslušam i počnem da to i činim.
„Trči, Mima, trči u školu da ne zakasniš“ – govorila mi je moja majka, a ja kao i sva druga djeca mislila sam da imam sve vrijeme ovoga svijeta. Dok sam trepnula, protrčalo mi djetinjstvo i eto me na fakultetu – opet trči, Mima, da stigneš na predavanje, da stigneš na ispit, a ja nikako da ih poslušam. Mislila je Mima da potrči za nekim mladalačkim simpatijama, a na kraju dok se predomišljala dotrčao njoj njen Milan – velika ljubav, suprug i personalni trener.
Trener, nego šta. Kad mi ne trenira živce, trenira sve ostalo. Jede mu se pita – trči, Mima, kupi kore da ne bude tužan. Ako se rastuži, eto Mime trči da ga oraspoloži. Jedino kad podviknem tada potrči i on, ali brzo dođe da se umiljava pa mu sve oprostim.
Jednom riječju, cijeloga života mi govore da trčim, a ja nikada čestito nisam potrčala.
I tako prošle sedmice izletim iz kuće sa oklagijom u ruci, strčim u mojMarket da kupim brašno (jer nema pite dok se jufka sama ne razvije), a komšije me gledaju.
„Aman, brašna mi dajte!“ – viknem ja sa vrata, a oni ga, dobrice moje, već donijeli jer su me vidjeli kako trčim sa rekvizitom preko ulice. Vidim ja jadna da sam oklagiju ponijela u brzini pa se počnem smijati, a oni mi kažu: „Bogami, Mima, dobro ti je to za rekreaciju.“
I tu meni klikne lampica. Čitav život trčim za druge, a nikako da počnem za sebe. Podijelim ja tu zanimljivost sa njima i pitam ih da li bi bilo glupo da uvedem ovakvu praksu. A oni meni kažu – ne da ne bi bilo glupo, nego da sve to zapišem i postavim na mojMarket blogu. Kažu: „Mima, bićeš poznata ako to počne da se čita, a mi ćemo te podržati ako obećaš da ćeš iskoristiti priliku da se oprobaš u Fun Run trci u okviru ovogodišnjeg Banjalučkog polumaratona.“
I eto me, dragi moji, kao što na slici vidite, svakog jutra na obali Vrbasa. Pripremam se ozbiljno, riješena da ovog puta stvarno potrčim za svoju dušu! Javite utiske i podijelite moju ispovijest, a ja ću vam se uskoro javiti sa vijestima o svom napretku.
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima se čuvaju u vašem pretraživaču i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje kada se vratite na našu web stranicu. Na ovaj način pomažete našem timu da razumije koji su dijelovi sajta najinteresantniji i korisniji.
Samostalno možete prilagoditi sve postavke kolačića ili ih sve omogućiti odjednom.