Na organizovanom takmičenju među jelima koja najbrže mogu da poprave raspoloženje, pizza definitivno osvaja prvo mjesto! Bez obzira na godine i način života ovo jednostavno jelo ima toliko ljubitelja širom planete da je nadaleko postalo poznato i popularno. I tako danas, gotovo svaki kontinent ima svoju recepturu za koju tvrdi da je najbolja od svih.
Budući da vjerujemo da ste i vi nepopravljivi obožavalac pizze, čestitamo vam njen svjetski dan i vodimo vas na uzbudljivo putovanje na kojem ćete se sa njom bliže upoznati i još više je zavoljeti.
Porijeklo
Ideja o pizzi stara je koliko i prvi pokušaj čovjeka da na tijesto okruglog oblika doda sastojke koje u tom trenutku ima na raspolaganju. Riječ „pizza“ prvi put se sreće u desetom vijeku u spisima iz grada Gaete koje je tada pripadalo Vizantijskom carstvu. Ipak, najsličnija pizza onoj kakvu danas poznajemo nastala je u lučkom gradu Napulju ali bez jednog ključnog sastojka!
Velika osvajanja i kulinarstvo
Sve do kraja 16. i početka 17. vijeka pizza, iako je bila već rasprostranjeno jelo u Italiji, nije sadržala sastojak bez kojeg danas ne možemo ni da je zamislimo, a to je – paradajz. Osvajanje Južne i Zapadne Amerike donijelo je u Evropu toliko novih biljnih kultura bez kojih bi naša svakodnevna kuhinja bila daleko siromašnija. Paradajz u početku nije bio omiljen među stanovništvom pa ne treba da čudi činjenica da je svoje mjesto našao na pizzi tek početkom 19. vijeka.
Nacionalni simbol
Iako je nastala kao jelo pretežno siromašnijeg dijela stanovništva lučkog grada Napulja, pizza brzo počinje da osvaja nepca svih, bez obzira na društveni stalež. Tako 1889. godine kralj Umberto i kraljica Margarita Savojska posjećuju Napulj i kraljica, primijetivši veliki broj picerija u siromašnim dijelovima grada, naređuje lokalnom kuvaru da joj napravi i prezentuje ovo zanimljivo jelo. Domišljati pizza majstor tom prilikom pravi pizzu na koju dodaje mocarelu, paradajz i bosiljak, simulirajući tako boju italijanske zastave. Budući da je kraljica bila oduševljena ukusom, ova vrsta pizze ponijela je tada, a i sada nosi njeno ime – Margarita.
Vječita polemika – tijesto
Svi znamo da je tijesto osnova svake dobre pizze. Ipak ljubitelji ovog italijanskog specijaliteta dijele se na dvije grupe – one koji zagovaraju deblje i oni koji pribjegavaju pravljenju što tanjeg tijesta. Činjenica jeste da su u pravu i jedni i drugi, a koje ćete tijesto izabrati, zavisi samo od vašeg ukusa. Tanko i hrskavo tijesto istaći će ukus svih sastojaka pizze dok će, dobro umiješeno i ispečeno, deblje tijesto svakako dodati bogatstvo svim njenim savršenim aromama.
Različiti stilovi za svačiji ukus
Početkom i polovinom dvadesetog vijeka, veliki broj italijanskih doseljenika donosi recept za pizzu u razne dijelove svijeta. Svi ti recepti, u kombinaciji sa navikama u ishrani lokalnog stanovništva, zaslužni su za pojavu različitih stilova pripreme tijesta i njegovog pečenja.
Čikago pizza sa debljim tijestom i zaobljenim ivicama koja se peče u dubokom tiganju i specifična je po tome što se dodaci stavljaju obrnutim redom od tradicionalnog recepta.
Njujork stil specifičan je po velikim i izduženim, trouglastim parčadima tankog tijesta i hrskave korice. Po dodacima, koji se najčešće sastoje od pelata i mocarele, najsličnija je pizzi nastaloj u Napulju.
Napolitana pizzu prepoznaćete po malim i širokim parčićima. Tijesto se peče u pećima na drva a neizostavni dodaci su svježi paradajz, maslinovo ulje, bosiljak, pršut i mocarela.
Grčki stil je onaj sa tijestom okruglog oblika, srednje debljine, koje se peče u tiganju. Sadrži dosta pelata i origana kao osnovu na koju se dodaje feta sir, luk i masline.
Sicilijanska pizza prepoznatljiva je po tankom tijestu četvrtastog oblika. Sir kao dodatak nije obavezan a nekada se može dodavati na tijesto prije paradajz pelata. Pravi se sa mnogo zelenih začina, povrćem, lukom i inćunima.
Proslavite svjetski dan pizze kako dolikuje i posjetite naše odjele gotovih jela gdje vaš očekuje veliki izbor ove vanvremenske poslastice.
